LAKTOZA

Laktoza, tj. mliječni šećer, je disaharid koji se sastoji od jedne molekule glukoze i jedne molekule galaktoze, a povezane su glikozidnom vezom. Kemijska formula je C_(12 ) H_22 O_11. Otkrio ju je Fabrizio Bartoletti 1619. g. u mlijeku, a identificirano ju je kao šećer Carl Wilhelm Scheele 1780. Ime dolazi od latinske riječi lac, lactis za mlijeko, i –oza kao nastavak za šećer. Nastaje u mliječnim žlijezdama. Javlja se samo u mlijeku sisavaca, gdje je ima od 4-7%. To je reducirajući šećer, što znači da pokazuje promjenu optičke aktivnosti (mutarotacija) koju uzrokuje pretvorba jednog epimera u drugi, a u vodi dolazi do promjene zakretanja svjetlosti. Bakterije mliječno-kiselog vrenja razgrađuju laktozu na mliječnu kiselinu, što vodi do grušanja i kiseljenja mlijeka, pa se upotrebljavaju u proizvodnji mliječnih prerađevina. U principu laktozu sadrži sve povezano s mlijekom. Npr., sir, čokolada, sladoled, maslac, jogurt, itd. Također se koristi u farmaciji, gdje se dodaje tabletama zbog fizičkih čimbenika (tlačivost) i niske cijene. Laktoza se u probavnom sustavu razgrađuje uz pomoć enzima laktaze, a to prati proces glikolize ( prva faza razlaganja šećera koja se dešava u citoplazmi). Kada nema dovoljno enzima laktaze, dolazi do intolerancije na laktozu. To je nemogućnost ili nedovoljna mogućnost probave mliječnog šećera. Simptomi su bol u trbuhu, grčevi, nadutost, mučnine, i sl. Dječji organizam normalno luči laktazu, dok u odraslih manje, posebno onih orijentalne rase. Ovo je najčešće na Siciliji sa 71% ljudi, 5% u sjevernoj Europi (Finci, Norvežani) i 90% u nekim afričkim i azijskim zemljama, npr. Indija, Arabija... a često je i u Americi. Za ublažavanje simptoma se treba savjetovati s liječnikom.